Pjesma · 1100 · Nishapur

Rubaije

رباعیات

Uvodna napomena

Omar Hajam (1048–1131) u svom stoljeću nije bio poznat kao pjesnik. Bio je najugledniji matematičar i astronom svoga doba u Perziji: geometar koji je klasificirao i riješio kubne jednadžbe, astronom kojega je Malik-šah pozvao da u Isfahanu reformira kalendar. Katreni su pod njegovim imenom putovali tek poslije, skupljajući se usput. Nijedna zbirka nije sačuvana iz njegova života, a najranija pripisivanja počinju desetljećima nakon njegove smrti; dok su velike rukopisne antologije sastavljene, stotine zalutalih katrena — neki poznatih pjesnika, mnogi anonimni — već su bili uvučeni u gravitacijsko polje njegova ugleda. Svako je izdanje Rubaijata stoga stvar prosudbe. Ovaj prijevod donosi izbor Mohamed-Alija Forugija i Kasema Ganija (Teheran, 1942.), standardni moderni kritički izbor: 178 katrena odabranih po postojanosti glasa i ranosti svjedočenja, ovdje numeriranih kao u tom izdanju. Ondje gdje neki katren kruži i pod imenima drugih pjesnika, aparat to kaže — sumnja pripada zapisu, i čitatelj na nju ima pravo.

Sam rubai najsažetiji je oblik dokazivanja u perzijskoj poeziji: četiri polustiha, prvi par polaže scenu ili premisu, treći zaokreće, četvrti u jednom potezu spušta cijelu težinu pjesme. Hajamovi su katreni dokaz u malom, i dokazuju kao geometar kakav je bio — budući da se nitko nije vratio s viješću o raju, budući da kolo neba jednako melje i mudre i lude, budući da je glina pod tvojim nogama nekad bila lice, stoga napuni pehar sada. Rekviziti su rijetki i opipljivi: vrč, lončar, lala, zelena trava nad grobom, mjesec koji će i dalje sjati kad nas više ne može zateći. Iz toga gradi poeziju koja je skeptična bez gorčine i hedonistička bez groznice — glas čovjeka koji je izmjerio nebesa i zaključio da je jedan dah sadašnjosti jedini imetak vrijedan da se zadrži.

Ovaj prijevod nastaje izravno iz perzijskoga. Slavni engleski prepjev Edwarda FitzGeralda — viktorijanska rekompozicija, ne prijevod — ovdje namjerno nema odjeka: svaki se katren daje onako kako perzijski uistinu govori, polustih po polustih, bez oponašanja rime AABA. Ondje gdje su FitzGeraldovi stihovi postali poslovice, aparat bilježi odjek, a tijelo prijevoda ostaje vjerno izvorniku.

Ustani, ljepotice, dođi radi srca našega,
ljepotom svojom riješi našu poteškoću;
jedan vrč vina, da zajedno pijemo,
prije nego od naše gline načine vrčeve.
برخیز بتا بیا ز بهر دل ما
حل کن به جمال خویشتن مشکل ما
یک کوزه شراب تا به هم نوش کنیم
زآن پیش که کوزه‌ها کنند از گل ما
Budući da nitko ne jamči za sutrašnji dan,
održi veselim sada ovo srce puno čežnje;
pij vino na mjesečini, o mjeseče — jer mjesec
dugo će još sjati, a nas neće zateći.
چون عهده نمی‌شود کسی فردا را
حالی خوش دار این دل پرسودا را
می نوش به ماهتاب ای ماه که ماه
بسیار بتابد و نیابد ما را
Kuran, koji najvišom riječju zovu,
tek povremeno čitaju, ne neprestano;
a oko pehara boravi stih postojan
koji svugdje neumorno čitaju.
قرآن که مهین کلام خوانند آن را
گهگاه نه بر دوام خوانند آن را
بر گرد پیاله آیتی هست مقیم
کاندر همه جا مدام خوانند آن را
Ako vina ne piješ, ne rugaj se pijanima,
ne gradi ti obmanu i prijevaru;
i ne ponosi se time što vina ne piješ:
stotinu zalogaja jedeš kojima je vino rob.
گر می نخوری طعنه مزن مستان را
بنیاد مکن تو حیله و دستان را
تو غره بدان مشو که می می‌نخوری
صد لقمه خوری که می غلام است آن را
Iako su boja i miris moji i oba su lijepa —
obraz kao lala, stas visok kao čempres —
nikad mi ne bi jasno zašto me je, u domu radosti od praha,
Slikar prapočetka uopće ukrasio.
هر چند که رنگ و بوی زیباست مرا
چون لاله رخ و چو سرو بالاست مرا
معلوم نشد که در طربخانۀ خاک
نقاش ازل بهر چه آراست مرا
Tu smo mi, i vino, i svirač, i ovaj srušeni kut,
duša i srce i pehar i ruho natopljeno vinom;
slobodni od nade u milost i straha od kazne,
oslobođeni od zemlje i vjetra i vatre i vode.
ماییم و می و مطرب و این کنج خراب
جان و دل و جام و جامه پر درد شراب
فارغ ز امید رحمت و بیم عذاب
آزاد ز خاک و باد و از آتش و آب
Onaj dvorac gdje Džamšid pehar primi,
srna okoti mlade, lisica odmor nađe;
Bahram, što je lovio divlje magarce cijeloga vijeka,
vidiš kako je grob samoga Bahrama ulovio.
آن قصر که جمشید در او جام گرفت
آهو بچه کرد و روبه آرام گرفت
بهرام که گور می‌گرفتی همه عمر
دیدی که چگونه گور بهرام گرفت
Oblak dođe i opet nad zelenilom zaplaka,
bez vina boje ruže ne valja živjeti;
ovo zelenilo, što nam je danas mjesto razgledanja,
čije će mjesto razgledanja biti kad iz našega praha nikne.
ابر آمد و باز بر سر سبزه گریست
بی بادهٔ گلرنگ نمی‌باید زیست
این سبزه که امروز تماشاگه ماست
تا سبزهٔ خاک ما تماشاگه کیست
Sad kad je cvijet tvoje sreće rodan,
zašto ti je ruka bez pehara vina?
Pij vino, jer je doba neprijatelj podmukao,
a ovakav dan uhvatiti teško je.
اکنون که گل سعادتت پربار است
دست تو ز جام می چرا بیکار است
می خور که زمانه دشمنی غدار است
دریافتن روز چنین دشوار است
Danas ti nema pristupa sutrašnjici,
a misao o sutra ti je tek tlapnja;
ne traći ovaj dah ako ti srce nije ludo,
jer se ovom preostalom vijeku vrijednost ne zna.
امروز تو را دسترس فردا نیست
واندیشهٔ فردات به جز سودا نیست
ضایع مکن این دم ار دلت شیدا نیست
کاین باقی عمر را بها پیدا نیست
O ti što dođe vruć iz duhovnoga svijeta,
zbunjen u peticu i četvorku i šesticu i sedmicu,
pij vino — ne znaš odakle si došao;
budi vesel — ne znaš kamo ćeš otići.
ای آمده از عالم روحانی تفت
حیران شده در پنج و چهار و شش و هفت
می نوش ندانی ز کجا آمده‌ای
خوش باش ندانی به کجا خواهی رفت
O kolo nebesko, ruševina si od svoje mržnje,
nepravda je stari običaj tvoj;
o zemljo, kad bi ti prsa rasporili,
koliko dragoga bisera u prsima ti je.
ای چرخ فلک خرابی از کینهٔ توست
بیدادگری شیوهٔ دیرینهٔ توست
ای خاک اگر سینه تو بشکافند
بس گوهر قیمتی که در سینهٔ توست
O srce, kad te doba čini tužnim,
iznenada s tijela ode čista ti duša;
sjedi na zelenilu i živi veselo koji dan,
prije nego iz tvojega praha zelenilo nikne.
ای دل چو زمانه می‌کند غمناکت
ناگه برود ز تن روان پاکت
بر سبزه نشین و خوش بزی روزی چند
زآن پیش که سبزه بر دمد از خاکت
Ovo more postojanja iziđe iz skrovitosti,
nema nikoga tko bi ovaj biser istine probušio;
svatko reče pokoju riječ iz plama čežnje,
a kako jest nitko kazati ne umije.
این بحر وجود آمده بیرون ز نهفت
کس نیست که این گوهر تحقیق بسفت
هر کس سخنی از سر سودا گفتند
زآن روی که هست کس نمی‌داند گفت
Ovaj vrč kao ja bijaše zaljubljen i uplakan,
u okovima uvojka neke ljepotice bijaše;
ova drška koju mu na vratu vidiš
ruka je što na vratu drage bijaše.
این کوزه چو من عاشق زاری بوده‌ست
در بند سر زلف نگاری بوده‌ست
این دسته که بر گردن او می‌بینی
دستی‌ست که بر گردن یاری بوده‌ست
Ovaj vrč, iz kojega pije nadničar,
iz oka je kraljeva i srca vezirova;
svaka čaša vina što je u dlanu pijanice
iz obraza opoja i usne skrivene drage je.
این کوزه که آبخوارهٔ مزدوری‌ست
از دیدهٔ شاهی و دل دستوری‌ست
هر کاسهٔ می که بر کف مخموری‌ست
از عارض مستی و لب مستوری‌ست
Ovo staro svratište čemu je svijet ime,
i počivalište šarenoga jutra i večeri,
gozba je ostatak stotine Džamšida,
dvorac je oslonac stotine Bahrama.
این کهنه رباط را که عالم نام است
وآرامگه ابلق صبح و شام است
بزمی‌ست که واماندۀ صد جمشید است
قصری‌ست که تکیه‌گاه صد بهرام است
Ova dva-tri dana reda života prođoše,
kao voda u potočić i kao vjetar u polje;
nikad me briga dva dana ne pritisnu:
dan koji nije došao i dan koji prođe.
این یک دو سه روز نوبت عمر گذشت
چون آب به جویبار و چون باد به دشت
هرگز غم دو روز مرا یاد نگشت
روزی که نیامده‌ست و روزی که گذشت
Na licu ruže povjetarac novogodišnji mio je,
u dvorištu livade lice što srce pali milo je;
o jučerašnjem što prođe što god kažeš nije milo,
budi vesel i o jučer ne zbori, jer danas je milo.
بر چهرۀ گل نسیم نوروز خوش است
در صحن چمن روی دل‌افروز خوش است
از دی که گذشت هر چه گویی خوش نیست
خوش باش و ز دی مگو که امروز خوش است
Prije mene i tebe noć i dan bijahu,
i kolo nebesko također na poslu bijaše;
gdje god nogu spustiš na lice zemlje,
to zjenica oka neke ljepotice bijaše.
پیش از من و تو لیل و نهاری بوده‌ست
گردنده فلک نیز بکاری بوده است
هرجا که قدم نهی تو بر روی زمین
آن مردمک چشم نگاری بوده‌ست
Dokle da u lice mora ciglu bacam?
Dojadiše mi idolopoklonici hrama;
Hajame, tko reče da će biti pakleni?
Tko ode u pakao i tko dođe iz raja?
تا چند زنم به روی دریاها خشت
بیزار شدم ز بت‌پرستان کنشت
خیام ، که گفت دوزخی خواهد بود
که رفت به دوزخ و که آمد ز بهشت
Sklop pehara što se u cjelinu spoji,
razbiti ga pijanica ne dopušta;
toliko dragih glava i nogu, ruku i udova —
iz ljubavi čije se spoji i iz mržnje čije razbi?
ترکیب پیاله‌ای که در هم پیوست
بشکستن آن روا نمی‌دارد مست
چندین سر و پای نازنین از سر و دست
از مهر که پیوست و به کین که شکست
Budući da je sklop tvoje ćudi tek dah po volji tvojoj,
idi, živi vesel, makar ti nepravda bila;
s ljudima razuma budi, jer je osnova tvojega tijela
prah i povjetarac, prašina i dah.
ترکیب طبایع چو به کام تو دمی‌ست
رو شاد بزی اگرچه بر تو ستمی‌ست
با اهل خرد باش که اصل تن تو
گردی و نسیمی و غباری و دمی‌ست
Kad oblak o novoj godini opra lice lale,
ustani i uz pehar vina učvrsti nakanu,
jer ovo zelenilo što ti je danas mjesto razgledanja
sutra će sve iz tvojega praha izniknuti.
چون ابر به نوروز رخ لاله بشست
برخیز و به جام باده کن عزم درست
کاین سبزه که امروز تماشاگه توست
فردا همه از خاک تو برخواهد رست
Kad pijani slavuj put do vrta nađe,
lice ruže i pehar vina nasmijane nađe,
dođe pa mi na jeziku stanja u uho reče:
dosegni, jer se prošli život vratiti ne da.
چون بلبل مست راه در بستان یافت
روی گل و جام باده را خندان یافت
آمد به زبان حال در گوشم گفت
دریاب که عمر رفته را نتوان یافت
Budući da se kolo po volji nijednog mudraca ne okrenu,
hoćeš li nebesa na sedam brojiti ili na osam?
Kad valja umrijeti i sve želje ostaviti,
svejedno mrav li te u grobu jede il’ vuk u polju.
چون چرخ به کام یک خردمند نگشت
خواهی تو فلک هفت شمر خواهی هشت
چون باید مرد و آرزوها همه هشت
چه مور خورد به گور و چه گرگ به دشت
Kao lala o novoj godini pehar uzmi u ruku,
s nekom lalina lica ako ti prilike ima;
pij vino u radosti, jer ovo staro kolo
iznenada će te kao prah niskim učiniti.
چون لاله به نوروز قدح گیر به دست
با لاله‌رخی اگر تو را فرصت هست
می نوش به خرمی که این چرخ کهن
ناگاه تو را چو خاک گرداند پست
Budući da istine i izvjesnosti u ruci nema,
ne valja s nadom sumnje cijeli vijek sjediti;
eto, da ne odložimo pehar vina iz šake —
u neznanju, svejedno čovjek trijezan il’ pijan.
چون نیست حقیقت و یقین اندر دست
نتوان به امید شک همه عمر نشست
هان تا ننهیم جام می از کف دست
در بی‌خبری مرد چه هشیار و چه مست
Budući da od svega što jest ništa osim vjetra u ruci nema,
budući da je u svemu što jest manjkavost i lom,
pretpostavi da sve što jest na svijetu nije,
zamisli da sve što nije na svijetu jest.
چون نیست ز هرچه هست جز باد به دست
چون هست به هرچه هست نقصان و شکست
انگار که هرچه هست در عالم نیست
پندار که هرچه نیست در عالم هست
Prah što je pod nogom svakoga neznalice
dlan je nekog kumira i lice neke drage;
svaka cigla što je na ukrasu dvorane
prst je vezirov ili glava sultanova.
خاکی که به زیر پای هر نادانی‌ست
کفّ صنمیّ و چهرهٔ جانانی‌ست
هر خشت که بر کنگرهٔ ایوانی‌ست
انگشت وزیر یا سر سلطانی‌ست
Kad je Tvorac sklop ćudi uredio,
zašto ga potom u manjak i nedostatak baci?
Ako lijepo ispade, razbiti zašto bi?
A ako ne ispade lijepo, čija je ovih slika mana?
دارنده چو ترکیب طبایع آراست
از بهر چه اوفکندش اندر کم و کاست
گر نیک آمد شکستن از بهر چه بود
ور نیک نیامد این صور عیب که راست
U zavjesu tajni nikome nema puta,
u ovu skrivenost ničija duša nije upućena;
osim u srce praha nema drugoga staništa;
pij vino, jer ovakve priče nisu kratke.
در پردۀ اسرار کسی را ره نیست
زین تعبیه جان هیچ‌کس آگه نیست
جز در دل خاک هیچ منزلگه نیست
می خور که چنین فسانه‌ها کوته نیست
U snu bijah, mudrac jedan mi reče:
nikome iz sna cvijet radosti ne procvjeta;
što to činiš što je smrti blizanac?
Pij vino, jer ti je pod prahom spavati.
در خواب بدم مرا خردمندی گفت
کز خواب کسی را گل شادی نشکفت
کاری چه کنی که با اجل باشد جفت؟
می خور که به زیر خاک می‌باید خفت
U krugu našega dolaska i odlaska
ni početak mu ni kraj se ne nazire;
nitko jedan dah o ovom smislu pravo ne reče:
odakle je ovaj dolazak i kamo je odlazak?
در دایره‌ای که آمد و رفتن ماست
او را نه بدایت نه نهایت پیداست
کس می‌نزند دمی در این معنی راست
کاین آمدن از کجا و رفتن به کجاست
Ako mi u proljeće ljepotica hurskoga soja
pehar vina pruži na rubu njive,
ma kako to prostacima bilo ružno —
pas sam gori od sebe ako spomen raja uzmem.
در فصل بهار اگر بتی حور سرشت
یک ساغر می دهد مرا بر لب کشت
هر چند به نزد عامه این باشد زشت
سگ به ز من است اگر برم نام بهشت
Dosegni: od duha ćeš se odvojiti,
u zavjesu tajni nestanka otići;
pij vino — ne znaš odakle si došao;
budi vesel — ne znaš kamo ćeš otići.
دریاب که از روح جدا خواهی رفت
در پردۀ اسرار فنا خواهی رفت
می نوش ندانی از کجا آمده‌ای
خوش باش ندانی به کجا خواهی رفت
Peharniče, cvijet i zelenilo veoma su radosni,
dosegni, jer će za tjedan dana prahom biti;
pij vino i cvijet uberi, jer dok pogledaš
cvijet je prahom postao i zelenilo smećem.
ساقی گل و سبزه بس طربناک شده‌ست
دریاب که هفته دگر خاک شده‌ست
می نوش و گلی بچین که تا درنگری
گل خاک شده‌ست و سبزه خاشاک شده‌ست
Mračan mi je život i posao nepravedan,
muka je sva uvećana, a spokoja je malo i nikako;
hvala Bogu što za ono što je uzrok nesreće
ni od koga drugoga tražiti ne moramo.
عمری‌ست مرا تیره و کاری‌ست نه راست
محنت همه افزوده و راحت کم و کاست
شکر ایزد را که آنچه اسباب بلاست
ما را ز کس دگر نمی‌باید خواست
Doba ruže i obala potočića i rub njive,
uz drugo-troje drugova i lutku hurskoga soja —
iznesi pehar, jer oni što u zoru piju
slobodni su od džamije i rasterećeni od hrama.
فصل گل و طرف جویبار و لب کشت
با یک دو سه اهل و لعبتی حورسرشت
پیش آر قدح که باده‌نوشان صبوح
آسوده ز مسجدند و فارغ ز کنشت
Ako ti je grana trajanja iz korijena sreće nikla,
i ako ti je na tijelu život tijesno ruho,
u šatoru tijela, što ti je sjenica,
pazi, ne naslanjaj se — jer su mu kolci trošni.
گر شاخ بقا ز بیخ بختت رستست
ور بر تن تو عمر لباسی چستست
در خیمه تن که سایبانی‌ست ترا
هان تکیه مکن که چارمیخش سستست
Kažu da je raj s hurijama ugodan,
ja kažem da je sok od grožđa ugodan;
uzmi ovu gotovinu i ruke se kloni odgode,
jer je bubanj ugodno slušati izdaleka.
گویند کسان بهشت با حور خوش است
من می‌گویم که آب انگور خوش است
این نقد بگیر و دست از آن نسیه بدار
کآواز دهل شنیدن از دور خوش است
Kažu mi da će pijanica biti pakleni,
to je riječ naopaka, za nju se vezati ne smije;
ako su zaljubljeni i vinopije u paklu,
sutra ćeš raj vidjeti prazan kao dlan.
گویند مرا که دوزخی باشد مست
قولی‌ست خلاف ، دل در آن نتوان بست
گر عاشق و میخواره به دوزخ باشند
فردا بینی بهشت همچون کف دست
Ništa ne znam: onaj koji me je oblikovao
je li me od rajskih načinio il’ od ružnih pakla;
pehar i lutka i lutnja na rubu njive —
sve troje meni gotovina, a tebi raj na odgodu.
من هیچ ندانم که مرا آن‌که سرشت
از اهل بهشت کرد یا دوزخ زشت
جامی و بتی و بربطی بر لب کشت
این هرسه مرا نقد و تو را نسیه بهشت
Mjesečina svjetlom skut noći rasiječe,
pij vino — boljega časa od ovoga naći ne možeš;
budi vesel i ne misli, jer će mjesečina mnoga
nad prahom svakoga pojedinačno sjati.
مهتاب به نور دامن شب بشکافت
می نوش دمی بهتر از این نتوان یافت
خوش باش و میندیش که مهتاب بسی
اندر سر خاک یک به یک خواهد تافت
Vino piti i veseo biti običaj je moj,
slobodan biti od nevjere i vjere vjera je moja;
rekoh nevjesti doba: kakav ti je vjenčani dar?
Reče: srce ti veselo vjenčani dar je moj.
می خوردن و شاد بودن آیین من است
فارغ بودن ز کفر و دین دین من است
گفتم به عروس دهر کابین تو چیست
گفتا دل خرم تو کابین من است
Vino je rastopljeni rubin, a bokal mu je rudnik,
tijelo je pehar, a vino mu je duša;
onaj kristalni pehar što se od vina smiješi
suza je u kojoj se krv srca skriva.
می لعل مذاب است و صراحی کان است
جسم است پیاله و شرابش جان است
آن جام بلورین که ز می خندان است
اشکی است که خون دل در او پنهان است
Pij vino, jer vječni život ovo je,
i sav ti je plod od mladosti ovo je;
u doba ruže i vina i opojnih drugova
budi vesel trenutak, jer život ovo je.
می نوش که عمر جاودانی این است
خود حاصلت از دور جوانی این است
هنگام گل و باده و یاران سرمست
خوش باش دمی که زندگانی این است
Dobro i zlo što su u naravi čovječjoj,
radost i tuga što su u sudbini i kobi —
ne svaljuj na kolo, jer na putu razuma
kolo je od tebe tisuću puta bespomoćnije.
نیکی و بدی که در نهاد بشر است
شادی و غمی که در قضا و قدر است
با چرخ مکن حواله کاندر ره عقل
چرخ از تو هزار بار بیچاره‌تر است
U svakom polju gdje je lalište bilo,
od rumenila krvi nekog vladara bilo je;
svaka grana ljubice što iz zemlje niče
malja je što na obrazu neke ljepotice bijaše.
در هر دشتی که لاله‌زاری بوده‌ست
از سرخی خون شهریاری بوده‌ست
هر شاخ بنفشه کز زمین می‌روید
خالی‌ست که بر رخ نگاری بوده‌ست
Svaka čestica što je u prahu zemaljskom,
prije mene i tebe kruna i dragi kamen bijaše;
prah s lica drage s poštovanjem otresi,
jer i to lijepo lice neke drage bijaše.
هر ذره که در خاک زمینی بوده‌ست
پیش از من و تو تاج و نگینی بوده‌ست
گرد از رخ نازنین به آزرم فشان
کآن هم رخ خوب نازنینی بوده‌ست
Svako zelenilo što uz obalu potoka izraste,
rekao bi s usne anđeoske ćudi izraste;
nogu na zelenilo da s prezirom ne spustiš,
jer to zelenilo iz praha neke lalina lica niče.
هر سبزه که بر کنار جویی رسته‌ست
گویی ز لب فرشته‌خویی رسته‌ست
پا بر سر سبزه تا به خواری ننهی
کآن سبزه ز خاک لاله‌رویی رسته‌ست
Jedan gutljaj vina od carstva Kavusova bolji je,
od prijestolja Kobadova i kraljevstva Tusova bolji je;
svaki uzdah što ga skitnica u zoru pusti
od molitve licemjernih isposnika bolji je.
یک جرعهٔ می ز ملک کاووس به است
از تخت قباد و ملکت طوس به است
هر ناله که رندی به سحرگاه زند
از طاعت زاهدان سالوس به است
Kad život dođe kraju, svejedno sladak il’ gorak,
kad se čaša napuni, svejedno Bagdad il’ Balh;
pij vino, jer poslije mene i tebe mjesec mnogi
od zadnjega dana do mladine i s mladine do zadnjega ide.
چون عمر به سر رسد چه شیرین و چه تلخ
پیمانه چو پر شود چه بغداد و چه بلخ
می نوش که بعد از من و تو ماه بسی
از سَلخ به غٌرّه آید از غره به سلخ
Oni što bijahu okružje znanja i uljudnosti,
u zboru savršenstva svijeća drugovima bijahu,
iz ove mračne noći put van ne nađoše;
ispričaše priču i u san utonuše.
آنان که محیط فضل و آداب شدند
در جمع کمال شمع اصحاب شدند
ره زین شب تاریک نبردند برون
گفتند فسانه‌ای و در خواب شدند
One što su u ravnicu uzroka požurili,
bez njega su sve poslove obavili;
danas su izgovor neki izmislili,
a sutra će sve ono biti što su uredili.
آن را که به صحرای علل تاخته‌اند
بی او همه کارها بپرداخته‌اند
امروز بهانه‌ای درانداخته‌اند
فردا همه آن بود که درساخته‌اند
Oni što ostariše i ovi što su novi,
svatko prema svojoj želji jedan trk trče;
ovaj stari svijet nikome ne ostaje vječan,
odoše, i mi odlazimo, drugi dolaze i odlaze.
آن‌ها که کهن شدند و این‌ها که نوند
هر کس به مراد خویش یک تک به دوند
این کهنه‌جهان به کس نماند باقی
رفتند و رویم دیگر آیند و روند
Onaj što zemlju i kolo i nebesa postavi,
koliko žigova na tužnom srcu utisnuo;
mnogu usnu kao rubin i uvojke kao mošus
u bubanj zemlje i kutiju praha položi.
آن‌کس که زمین و چرخ و افلاک نهاد
بس داغ که او بر دل غمناک نهاد
بسیار لب چو لعل و زلفین چو مشک
در طبل زمین و حقهٔ خاک نهاد
Jedno dovode a drugo otimaju,
nikome tajnu ne otkrivaju;
nama od sudbine samo ovu mjeru pokazuju:
pehar našega života jest, njega toče.
آرند یکی و دیگری بربایند
بر هیچ‌کسی راز همی‌نگشایند
ما را ز قضا جز این قدر ننمایند
پیمانهٔ عمر ماست می‌پیمایند
Nebeska tijela, stanovnici ove dvorane,
uzrok su nedoumice mudracima;
pazi, da kraj niti razuma ne izgubiš,
jer i oni što upravljaju zbunjeni su.
اجرام که ساکنان این ایوان‌اند
اسباب تردد خردمندان‌اند
هان تا سر رشتهٔ خرد گم نکنی
کآنان که مدبرند سرگردان‌اند
Od moga dolaska kolo nebesko koristi nemaše,
niti mu od moga odlaska sjaj i čast poraste;
i ni od koga uši moje ne čuše
zašto bijaše ovaj moj dolazak i odlazak.
از آمدنم نبود گردون را سود
وز رفتن من جلال و جاهش نفزود
وز هیچ کسی نیز دو گوشم نشنود
کاین آمدن و رفتنم از بهر چه بود
Od podnošenja patnje čovjek slobodan postaje,
kap kad izdrži zatočenje školjke biserom postaje;
ako imetak ne ostane, neka glava ostane na mjestu:
pehar kad se isprazni opet se napuni.
از رنج کشیدن آدمی حر گردد
قطره چو کشد حبس صدف در گردد
گر مال نماند سر بماناد به جای
پیمانه چو شد تهی دگر پر گردد
Jao, što imetak iz šake ode,
i od ruke smrti mnoga se jetra u krv pretvoriše;
nitko ne dođe s onoga svijeta da ga upitam
kako je stanje putnika ovoga svijeta.
افسوس که سرمایه ز کف بیرون شد
وز دست اجل بسی جگرها خون شد
کس نآمد از آن جهان که پرسم از وی
کاحوال مسافران دنیا چون شد
Jao, što se knjiga mladosti sklopi,
i ono svježe proljeće života u zimu se pretvori;
ona ptica radosti kojoj bijaše ime mladost —
jao, ne znam kad dođe ni kad ode.
افسوس که نامهٔ جوانی طی شد
و آن تازه بهار زندگانی دی شد
آن مرغ طرب که نام او بود شباب
افسوس ندانم که کی آمد کی شد
Mnogo će nas nestati a svijet će opstati,
ni imena od nas ni traga neće biti;
prije ovoga nas ne bijaše i nikakve štete ne bi,
poslije ovoga kad nas ne bude isto će biti.
ای بس که نباشیم و جهان خواهد بود
نی نام ز ما و نی‌ نشان خواهد بود
زین پیش نبودیم و نبد هیچ خلل
زین پس چو نباشیم همان خواهد بود
Ovaj razum što putem sreće korača,
dnevno ti sto puta sam govori:
dosegni ovaj jedan dah svoga časa, jer ti nisi
ona travka koju pokose pa opet izraste.
این عقل که در ره سعادت پوید
روزی صد بار خود تو را می‌گوید
دریاب تو این یک دم وقتت که نه‌ای
آن تره که بدروند و دیگر روید
Ova karavana života čudno prolazi,
dosegni trenutak koji s radošću prolazi;
peharniče, što brineš o sutrašnjici drugova?
Iznesi pehar, jer noć prolazi.
این قافلهٔ عمر عجب می‌گذرد
دریاب دمی که با طرب می‌گذرد
ساقی غم فردای حریفان چه خوری
پیش آر پیاله را که شب می‌گذرد
Na moja pleća od doba težina se sruči,
a od mene svaki posao naopako ispada;
duša nakani krenuti, rekoh: ne idi;
reče: što da činim? Kuća se ruši.
بر پشت من از زمانه تو می‌آید
وز من همه کار نانکو می‌آید
جان عزم رحیل کرد و گفتم بمرو
گفتا چه کنم خانه فرومی‌آید
Nad kolom nebeskim nitko ne odnese pobjedu,
i od jela čovjekom zemlja se ne zasiti;
ponosiš se time što te još nije pojela —
ne žuri, pojest će i tebe, nije kasno.
بر چرخ فلک هیچ کسی چیر نشد
وز خوردن آدمی زمین سیر نشد
مغرور بدانی که نخورده‌ست تو را
تعجیل مکن هم بخورد دیر نشد
Pred tvojim okom svijet iako kite,
ne žudi za tim, jer razumni ne žude;
mnogi kao ti odu i mnogi dođu —
otmi svoj dio prije nego tebe otmu.
بر چشم تو عالم ارچه می‌آرایند
مگرای بدان که عاقلان نگرایند
بسیار چو تو روند و بسیار آیند
بربای نصیب خویش کت بربایند
Kad preko mene pero sudbine bez mene povuku,
zašto onda dobro i zlo njegovo od mene znaju?
Jučer bez mene i danas kao jučer bez mene i tebe,
sutra s kojim dokazom me pred suca zovu?
بر من قلم قضا چو بی من رانند
پس نیک و بدش ز من چرا می‌دانند
دی بی من و امروز چو دی بی من و تو
فردا به چه حجتم به داور خوانند
Dokle ćeš rob boje i mirisa biti,
dokle ćeš za svakim ružnim i lijepim ići?
Bio ti izvor Zamzama il’ voda života,
na kraju ćeš u srce praha sići.
تا چند اسیر رنگ و بو خواهی شد
چند از پی هر زشت و نکو خواهی شد
گر چشمهٔ زمزمی و گر آب حیات
آخر به دل خاک فروخواهی شد
Dok putem kalandara ne pođeš, ne biva,
dok obraz krvlju srca ne opereš, ne biva;
što čežnju kuhaš? Dok kao srcem izgoreni
slobodno sebe se ne odrekneš, ne biva.
تا راه قلندری نپویی نشود
رخساره بخون دل نشویی نشود
سودا چه پزی تا که چو دلسوختگان
آزاد به ترک خود نگویی نشود
Otkad se Venera i mjesec na nebu ukazaše,
boljega od čistoga vina nitko ništa ne vidje;
čudim se vinoprodavcima: oni
što mogu kupiti bolje od onoga što prodaju?
تا زهره و مه در آسمان گشت پدید
بهتر ز می ناب کسی هیچ ندید
من در عجبم ز می‌فروشان کایشان
به زآن‌که فروشند چه خواهند خرید
Budući da kruh nasušni i život više il’ manje ne možeš,
srce više il’ manje tužnim učiniti ne možeš;
posao meni i tebi, kako god volja meni i tebi,
od voska svojom rukom načiniti ne možeš.
چون روزی و عمر بیش و کم نتوان کرد
دل را به کم و بیش دژم نتوان کرد
کار من و تو چنان‌که رای من و توست
از موم به دست خویش هم نتوان کرد
Živi što moću glavu i lice stvara,
neprestano isti on i posao neprijatelja tvori;
kažu da lončar ne bijaše musliman —
što ti na to kažeš, kad tikvu oblikuje?
حیی که به قدرت سر و رو می‌سازد
همواره همو کار عدو می‌سازد
گویند قرابه‌گر مسلمان نبود
او را تو چه گویی که کدو می‌سازد
Kad u svijetu glas ruže svježe razglase,
zapovjedi, ljepotice, da vino s mjerom daju;
o hurijama i dvorcima, o raju i paklu
bezbrižan sjedi, jer to su samo glasine.
در دهر چو آواز گل تازه دهند
فرمای بتا که می به‌اندازه دهند
از حور و قصور و ز بهشت و دوزخ
فارغ بنشین که آن هر آوازه دهند
Na svijetu svatko tko pola kruha ima,
i za sjedenje neko gnijezdo ima,
nije ničiji sluga niti kome gospodar —
reci mu: živi veselo, jer dobar svijet ima.
در دهر هر آن‌که نیم‌نانی دارد
از بهر نشست آشیانی دارد
نه خادم کس بود نه مخدوم کسی
گو شاد بزی که خوش‌جهانی دارد
Ratar sudbine mnogo kao nas posija i požnje,
briga uzaludna koristi nema;
napuni pehar vina i brzo mi u dlan stavi,
da opet pijem, jer sve što ima biti već bi.
دهقان قضا بسی چو ما کشت و درود
غم خوردن بیهوده نمی‌دارد سود
پر کن قدح می به کفم درنه زود
تا باز خورم که بودنی‌ها همه بود
Dan je lijep i zrak ni vruć ni hladan,
oblak s lica cvjetnjaka prah pere;
slavuj na jeziku stanja svoga žutoj ruži
kliče da valja piti vino.
روزی‌ست خوش و هوا نه گرم است و نه سرد
ابر از رخ گلزار همی‌شوید گرد
بلبل به زبان حال خود با گل زرد
فریاد همی‌کند که می باید خورد
Prije nego ti na glavu prepad učine,
zapovjedi da ružičasto vino donesu;
ti nisi zlato, o nemarni neznalice, da te
u prah polože pa opet izvuku.
زآن پیش که بر سرت شبیخون آرند
فرمای که تا بادهٔ گلگون آرند
تو زر نه‌ای ای غافل نادان که تو را
در خاک نهند و باز بیرون آرند
Dokle će ti život u samoljublju prolaziti,
ili u traganju za nebićem i bićem prolaziti?
Pij vino, jer život za kojim je smrt u stopu
bolje je da u snu il’ u pijanstvu prođe.
عمرت تا کی به خودپرستی گذرد
یا در پی نیستی و هستی گذرد
می نوش که عمری که اجل در پی اوست
آن به که به خواب یا به مستی گذرد
Nitko poteškoću tajni smrti ne razriješi,
nitko ni korak izvan kruga ne načini;
gledam od početnika do učitelja:
nemoć je u ruci svakoga koga mati rodi.
کس مشکل اسرار اجل را نگشاد
کس یک قدم از دایره بیرون ننهاد
من می‌نگرم ز مبتدی تا استاد
عجز است به دست هرکه از مادر زاد
Umanji pohlepu za svijetom i živi zadovoljno,
od dobroga i zloga doba prekini vezu;
vino u šaci i uvojak drage uhvati, jer brzo
i ode i ne ostaje ovo koji dan.
کم کن طمع از جهان و می‌زی خرسند
از نیک و بد زمانه بگسل پیوند
می در کف و زلف دلبری گیر که زود
هم بگذرد و نماند این روزی چند
Iako mojoj tuzi i patnji dužina je duga,
tvome uživanju i radosti uzvišenost je;
ni na jedno ni na drugo ne naslanjaj se, jer nebesko kolo
u zavjesi tisuću vrsta igre ima.
گرچه غم و رنج من درازی دارد
عیش و طرب تو سرفرازی دارد
بر هر دو مکن تکیه که دوران فلک
در پرده هزار گونه بازی دارد
Nebo iz zemlje nijedan cvijet ne podigne
a da ga ne slomi i opet zemlji ne preda;
kad bi oblak kao vodu prah podigao,
do Sudnjega dana sve bi krv dragih sipao.
گردون ز زمین هیچ گلی برنارد
کش نشکند و هم به زمین نسپارد
گر ابر چو آب خاک را بردارد
تا حشر همه خون عزیزان بارد
Ako ti jedan dah života prođe,
ne daj da prođe osim u radosti;
pazi, jer je kapital čežnje za svijetom
život — onako kako ga provedeš prođe.
گر یک نفست ز زندگانی گذرد
مگذار که جز به شادمانی گذرد
هشدار که سرمایهٔ سودای جهان
عمر است چنان کش گذرانی گذرد
Kažu da će biti raj i ljepooke hurije,
tamo će biti vino i mlijeko i med;
ako smo mi vino i dragu izabrali, kakva briga,
kad će kraj stvari onako biti.
گویند بهشت و حورعین خواهد بود
آنجا می و شیر و انگبین خواهد بود
گر ما می و معشوق گزیدیم چه باک
چون عاقبت کار چنین خواهد بود
Kažu da će biti raj i hurija i Kauser,
rijeka vina i mlijeka i meda i šećera;
napuni pehar vina i u ruku mi stavi,
gotovina od tisuću odgoda ugodnija je.
گویند بهشت و حور و کوثر باشد
جوی می و شیر و شهد و شکر باشد
پر کن قدح باده و بر دستم نه
نقدی ز هزار نسیه خوش‌تر باشد
Kažu da će svi oni što su suzdržljivi,
onako kako umru, tako i ustati;
mi smo s vinom i dragom stalno, zato
neka nas na uskrsnuće takve podignu.
گویند هر آن کسان که با پرهیزند
زآن‌سان که بمیرند چنان برخیزند
ما با می و معشوقه از آنیم مدام
باشد که به حشرمان چنان انگیزند
Pij vino, jer iz srca mnoštvo i manjinu odnosi,
i misao o sedamdeset i dvije vjere odnosi;
ne kloni se toga eliksira od kojega
jedan gutljaj popiješ, tisuću bolesti odnese.
می خور که ز دل کثرت و قلت ببرد
و اندیشه هفتاد و دو ملت ببرد
پرهیز مکن ز کیمیایی که از او
یک جرعه خوری هزار علت ببرد
Svaka tajna što je u srcu mudračevu,
treba da bude skrivenija od ptice Anke;
jer u školjci od skrivenosti biserom postaje
ona kap što je tajna srca morskoga.
هر راز که اندر دل دانا باشد
باید که نهفته‌تر ز عنقا باشد
کاندر صدف از نهفتگی گردد در
آن قطره که راز دل دریا باشد
Svako jutro kad lice lale rosu primi,
kad se stas ljubice u livadi povije,
ljupko mi je pravednost pupoljka,
što skut svoj sakuplja.
هر صبح که روی لاله شبنم گیرد
بالای بنفشه در چمن خم گیرد
انصاف مرا ز غنچه خوش می‌آید
کاو دامن خویشتن فراهم گیرد
Nikad srce moje znanja lišeno ne bi,
malo tajni osta što mi poznate ne bi;
sedamdeset i dvije godine mislih noć i dan,
i postade mi poznato da ništa poznato ne bi.
هرگز دل من ز علم محروم نشد
کم ماند ز اسرار که معلوم نشد
هفتاد و دو سال فکر کردم شب و روز
معلومم شد که هیچ معلوم نشد
I zrno nade na gumnu ostaje,
i vrt i zdanje bez tebe i mene ostaje;
srebro i zlato svoje, od novčića do zrna,
s prijateljem pojedi, da neprijatelju ne ostane.
هم دانهٔ امید به خرمن ماند
هم باغ و سرای بی تو و من ماند
سیم و زر خویش از درمی تا به جوی
با دوست بخور گرنه به دشمن ماند
Drugovi složni svi iz ruke odoše,
pred noge smrti jedan po jedan oboreni;
pismo iz jednoga vina u gozbi života,
kola dva-tri prije nas opiše se.
یاران موافق همه از دست شدند
در پای اجل یکان یکان پست شدند
خوردیم ز یک شراب در مجلس عمر
دوری دو سه پیشتر ز ما مست شدند
Jedna čaša vina sto srca i vjera vrijedi,
jedan gutljaj vina kraljevstvo Kine vrijedi;
osim rubinskoga vina nema na licu zemlje
gorčine koja vrijedi tisuću slatkih duša.
یک جام شراب صد دل و دین ارزد
یک جرعهٔ می مملکت چین ارزد
جز بادهٔ لعل نیست در روی زمین
تلخی که هزار جان شیرین ارزد
Kap vode bijaše pa s morem posta,
čestica praha s zemljom se ujedini;
što je tvoj dolazak i odlazak u ovom svijetu?
Dođe mušica, ukaza se pa nestade.
یک قطرهٔ آب بود با دریا شد
یک ذرهٔ خاک با زمین یکتا شد
آمدشدن تو اندر این عالم چیست
آمد مگسی پدید و ناپیدا شد
Ako čovjek za dva dana dobije kruh,
i iz razbijenoga vrča dah hladne vode,
zašto da bude sluga manjem od sebe,
ili zašto da služi onome kao što je sam?
یک نان به دو روز اگر بود حاصل مرد
از کوزه شکسته‌ای دمی آبی سرد
مأمور کم از خودی چرا باید بود
یا خدمت چون خودی چرا باید کرد
Onaj rubin u bistrom staklu donesi,
i onoga prisnoga i druga svakoga slobodnog donesi;
kad znaš da je rok svijeta od praha
vjetar što brzo prođe — vino donesi.
آن لعل در آبگینهٔ ساده بیار
وآن محرم و مونس هر آزاده بیار
چون می‌دانی که مدت عالم خاک
باد است که زود بگذرد باده بیار
Zbog onoga što biti mora, o prijatelju, što brineš,
i od uzaludne misli srce i dušu ranjavaš?
Živi vedro i svijet u radosti provedi,
odluka o poslu bez tebe je ispočetka donesena.
از بودنی ای دوست چه داری تیمار
وز فکرت بیهوده دل و جان افکار
خرم بزی و جهان به شادی گذران
تدبیر نه با تو کرده‌اند اول کار
Nebesa, što osim tuge ništa drugo ne uvećavaju,
ne polažu ništa a da opet ne otmu;
da nedošli znaju što mi
od doba podnosimo, ne bi dolazili.
افلاک که جز غم نفزایند دگر
ننهند به جا تا نربایند دگر
ناآمدگان اگر بدانند که ما
از دهر چه می‌کشیم نایند دگر
O srce, tugu ovoga oronuloga svijeta ne jedi,
uzalud ne brineš uzaludne brige;
budući da prošlo prođe i nedošlo se još ne ukaza,
budi vesel, za prošlim i nedošlim ne tuguj.
ای دل غم این جهان فرسوده مخور
بیهوده نه‌ای غمان بیهوده مخور
چون بوده گذشت و نیست نابوده پدید
خوش باش غم بوده و نابوده مخور
O srce, uzmi da si sve imetke svijeta stekao,
da ti je vrt radosti zelenilom okićen,
i onda na tom zelenilu jednu noć, ko rosa,
da si sjeo i u zoru ustao — tako uzmi.
ایدل همه اسباب جهان خواسته گیر
باغ طربت به سبزه آراسته گیر
و آنگاه بر آن سبزه شبی چون شبنم
بنشسته و بامداد برخاسته گیر
Ovi stanovnici grobova prahom i prašinom postadoše,
svaka čestica od svake čestice udalji se;
ah, kakvo je ovo vino da do dana računa
izvan sebe su i ne znaju ni za što.
این اهل قبور خاک گشتند و غبار
هر ذره ز هر ذره گرفتند کنار
آه این چه شراب است که تا روز شمار
بیخود شده و بی‌خبرند از همه کار
Cigla na grlu bačve od carstva Džamova ljepša je,
miris pehara od hrane Marijine ljepši je;
uzdah u zoru iz prsa opojnika
od jauka Bu Saida i Adhama ljepši je.
خشت سر خم ز ملکت جم خوشتر
بوی قدح از غذای مریم خوشتر
آه سحری ز سینهٔ خماری
از نالهٔ بوسعید و ادهم خوشتر
U krugu nebesa, čija je dubina nevidljiva,
pehar je iz kojega svima redom daju da piju;
kad red na tebe dođe, ne uzdiši,
pij vino u vedrini, jer je to red, ne nasilje.
در دایره سپهر ناپیدا غور
جامی‌ست که جمله را چشانند بدور
نوبت چو به دور تو رسد آه مکن
می نوش به خوشدلی که دور است نه جور
Jučer lončara vidjeh u čaršiji,
na komad gline snažno je nogom gazio;
a ona glina na jeziku stanja mu govoraše:
i ja bijah kao ti — dobro me drži.
دی کوزه‌گری بدیدم اندر بازار
بر پاره گلی لگد همی زد بسیار
و آن گل بزبان حال با او می‌گفت
من همچو تو بوده‌ام مرا نیکودار
Od onoga vina što je život vječni — pij,
kapital slasti mladosti — pij;
plamti ko vatra, ali tugu
razgrađuje ko voda života — pij.
ز آن می که حیات جاودانیست بخور
سرمایه لذت جوانی است بخور
سوزنده چو آتش است لیکن غم را
سازنده چو آب زندگانی است بخور
Ako vino piješ, s mudrima pij,
ili s nekim lalina lica nasmijanim pij;
ne pij mnogo, ne ponavljaj, ne razglašuj,
malo pij i povremeno i potajno pij.
گر باده خوری تو با خردمندان خور
یا با صنمی لاله رخی خندان خور
بسیار مخور ورد مکن فاش مساز
اندک خور و گه گاه خور و پنهان خور
Čas je zore, ustani, o divni mladiću,
napuni rubinskim vinom kristalni pehar,
jer ovaj trenutak posudbe u ovom kutku nestanka
mnogo ćeš tražiti a drugi naći nećeš.
وقت سحر است خیز ای طرفه پسر
پر بادهٔ لعل کن بلورین ساغر
کاین یکدم عاریت در این کنج فنا
بسیار بجویی و نیابی دیگر
Od svih onih što odoše ovim dugim putem,
tko se vratio da nam kaže tajnu?
Zato na ovom raskrižju pohlepe i potrebe
ništa ne ostavljaj, jer se ne vraćaš.
از جملهٔ رفتگان این راه دراز
باز آمده کیست تا به ما گوید راز
پس بر سر این دو راههٔ آز و نیاز
تا هیچ نمانی که نمی‌آیی باز
O mudri starče, ustani ranije,
i ono dijete što prah prosijava oštro pogledaj;
opomeni ga, reci: sij nježno, polako —
mozak Kaj-Kobadov i oko Parvizovo.
ای پیر خردمند پگه‌تر برخیز
و آن کودک خاکبیز را بنگر تیز
پندش ده گو که نرم نرمک می‌بیز
مغز سر کیقباد و چشم پرویز
Čas je zore, ustani, o ti izvore miline,
nježno, polako vino pij i harfu sviraj,
jer oni što su tu ne ostaju dugo,
a oni što odoše — nitko se ne vraća.
وقت سحر است خیز ای مایه ناز
نرمک نرمک باده خور و چنگ نواز
کانها که بجایند نپایند بسی
و آنها که شدند کس نمیاید باز
Pticu vidjeh kako sjedi na zidu Tusa,
pred sobom položila lubanju Kaj-Kavusovu;
s lubanjom je govorila: jao, jao,
gdje je zvuk zvona i gdje jauk bubnjeva?
مرغی دیدم نشسته بر باره طوس
در پیش نهاده کله کیکاووس
با کله همی گفت که افسوس افسوس
کو بانگ جرسها و کجا ناله کوس
Pehar je komu razum klicanje upućuje,
sto poljubaca iz ljubavi na čelo mu stavlja;
ovaj lončar doba tako ljubak pehar
pravi i opet o zemlju njime udara.
جامی است که عقل آفرین میزندش
صد بوسه ز مهر بر جبین میزندش
این کوزه‌گر دهر چنین جام لطیف
می‌سازد و باز بر زمین میزندش
Hajame, ako si od vina pijan, budi vesel,
s nekom mjesečeva lica ako sjediš, budi vesel;
budući da je kraj poslova svijeta nebiće,
pretpostavi da te nema, kad te ima — budi vesel.
خیام اگر ز باده مستی خوش باش
با ماهرخی اگر نشستی خوش باش
چون عاقبت کار جهان نیستی است
انگار که نیستی چو هستی خوش باش
U lončarovu radionicu uđoh sinoć,
vidjeh dvije tisuće vrčeva, rječite i nijeme;
iznenada jedan vrč podiže viku:
gdje je lončar i kupac vrča i prodavač vrča?
در کارگه کوزه‌گری رفتم دوش
دیدم دو هزار کوزه گویا و خموش
ناگاه یکی کوزه برآورد خروش
کو کوزه‌گر و کوزه‌خر و کوزه فروش
Doba se stidi onoga
tko u brizi dana sjedi tjeskoban;
pij ti vino u staklu uz jauk harfe,
prije nego staklo na kamen udari.
ایام زمانه از کسی دارد ننگ
کو در غم ایام نشیند دلتنگ
می خور تو در آبگینه با ناله چنگ
زان پیش که آبگینه آید بر سنگ
Od tijela crne gline do vrhunca Saturna
sve poteškoće u cjelini razriješih;
odvezah čvorove teške lukavstvom,
svaki se čvor odveza osim čvora smrti.
از جرم گل سیاه تا اوج زحل
کردم همه مشکلات کلی را حل
بگشادم بندهای مشکل به حیل
هر بند گشاده شد به جز بند اجل
Uz stas čempresov svježi od stoga ruža,
iz ruke ne spuštaj pehar vina i skut ruže;
prije nego iznenada od vjetra smrti postane
košulja života nam kao košulja ružina.
با سرو قدی تازه‌تر از خرمن گل
از دست منه جام می و دامن گل
زان پیش که ناگه شود از باد اجل
پیراهن عمر ما چو پیراهن گل
O prijatelju, dođi da za sutra ne tugujemo,
i ovaj jedan dah života za plijen računamo;
sutra, kad iz ovoga samostana nestanka prođemo,
s onima od sedam tisuća godina bit ćemo izravnati.
ای دوست بیا تا غمِ فردا نخوریم
وین یک دمِ عمر را غنیمت شمریم
فردا که ازین دیرِ فنا درگذریم
با هفت‌هزارسالگان سربه‌سریم
Ovo kolo nebesko, u kojem smo zbunjeni,
čarobnim fenjerom primjerom smatramo;
sunce je svjetiljka, znaj, a svijet je fenjer,
mi smo ko likovi u kojem smo zbunjeni.
این چرخ فلک که ما در او حیرانیم
فانوس خیال از او مثالی دانیم
خورشید چراغ دان و عالم فانوس
ما چون صوریم کاندر او حیرانیم
Ustani iz sna da malo vina popijemo,
prije nego od doba udarac primimo;
jer ovo svadljivo kolo iznenada jednoga dana
neće dati ni toliko vremena da vode popijemo.
برخیز ز خواب تا شرابی بخوریم
زان پیش که از زمانه تابی بخوریم
کاین چرخ ستیزه روی ناگه روزی
چندان ندهد زمان که آبی بخوریم
Ustat ću i nakaniti čisto vino,
boju svoga lica bojom žižule načiniti;
ovom razumu, zanatu suvišnom, šakom vina
po licu udarit ću, da ga u san oborim.
برخیزم و عزم باده ناب کنم
رنگ رخ خود به رنگ عناب کنم
این عقل فضول پیشه را مشتی می
بر روی زنم چنانکه در خواب کنم
Na postelji praha uspavane vidim,
pod zemljom skrivene vidim;
koliko god u ravnicu nebića gledam,
nedošle i otišle vidim.
بر مفرش خاک خفتگان می‌بینم
در زیرزمین نهفتگان می‌بینم
چندانکه به صحرای عدم مینگرم
ناآمدگان و رفتگان می‌بینم
Dokle ćemo rob razuma svaki dan bivati,
u svijetu svejedno sto godina il’ jedan dan bivati?
Ulij u čašu vino, prije nego mi
u radionici lončara vrč postanemo.
تا چند اسیر عقل هر روزه شویم
در دهر چه صد ساله چه یکروزه شویم
در ده تو بکاسه می از آن پیش که ما
در کارگه کوزه‌گران کوزه شویم
Budući da nam boravak u ovom svijetu nije stalan,
onda je bez vina i drage pogreška velika;
dokle će mi o starom i novom biti nada i strah?
Kad ja odem, svijetu svejedno novo il’ staro.
چون نیست مقام ما در این دهر مقیم
پس بی می و معشوق خطائیست عظیم
تا کی ز قدیم و محدث امیدم و بیم
چون من رفتم جهان چه محدث چه قدیم
Sunce glinom prekriti ne mogu,
i tajne doba kazati ne mogu;
iz mora misli izvuče mi razum
biser koji od straha probušiti ne mogu.
خورشید به گل نهفت می‌نتوانم
و اسرار زمانه گفت می‌نتوانم
از بحر تفکرم برآورد خرد
دری که ز بیم سفت می‌نتوانم
Neprijatelj pogrešno reče da sam filozof,
Bog zna da ono što on reče nisam;
ali kad sam u ovo gnijezdo tuge došao,
bar neka znam tko sam — to je najmanje.
دشمن به غلط گفت که من فلسفیم
ایزد داند که آنچه او گفت نیم
لیکن چو در این غم آشیان آمده‌ام
آخر کم از آنکه من بدانم که کیم
Mi smo izvor radosti i rudnik tuge,
kapital pravde i narav nepravde;
nizak smo i visok, savršenstvo i mana,
rđom izjedeno zrcalo i pehar Džamov.
مائیم که اصل شادی و کان غمیم
سرمایهٔ دادیم و نهاد ستمیم
پستیم و بلندیم و کمالیم و کمیم
آئینهٔ زنگ خورده و جام جمیم
Ja vino ne zbog siromaštva ne pijem,
ni od brige sramote i pijanstva ne pijem;
ja sam vino radi vedrine pio,
sad kad si ti u srcu mom sjela — ne pijem.
من می نه ز بهر تنگدستی نخورم
یا از غم رسوایی و مستی نخورم
من می ز برای خوشدلی میخوردم
اکنون که تو بر دلم نشستی نخورم
Ja bez čistoga vina živjeti ne mogu,
bez vina teret tijela vući ne mogu;
ja sam rob onoga časa kad peharnik kaže:
uzmi još jedan pehar — a ja ne mogu.
من بی می ناب زیستن نتوانم
بی باده کشید بارتن نتوانم
من بنده آن دمم که ساقی گوید
یک جام دگر بگیر و من نتوانم
Svaki časak se jedan pojavi: to sam ja,
s bogatstvom i sa srebrom i zlatom dođe: to sam ja;
čim mu se poslić uredi jednoga dana,
iznenada smrt iz zasjede skoči: to sam ja.
هر یک چندی یکی برآید که منم
با نعمت و با سیم و زر آید که منم
چون کارک او نظام گیرد روزی
ناگه اجل از کمین برآید که منم
Jedno vrijeme u djetinjstvu učili smo,
jedno vrijeme učiteljstvom sami se radovali;
čuj kraj priče — što nas snađe:
iz praha dođosmo i na vjetar odosmo.
یک چند به کودکی باستاد شدیم
یک چند به استادی خود شاد شدیم
پایان سخن شنو که ما را چه رسید
از خاک در آمدیم و بر باد شدیم
Nijedan dan od okova svijeta slobodan nisam,
ni jedan dah od vlastita bitka radostan nisam;
šegrtovanje vremenu činih mnogo,
u poslu svijeta još učitelj nisam.
یک روز ز بند عالم آزاد نیم
یک دمزدن از وجود خود شاد نیم
شاگردی روزگار کردم بسیار
در کار جهان هنوز استاد نیم
O jučerašnjem što prođe nipošto ne spominji,
za sutrašnjim što ne dođe ne jaukni;
na nedošlo i prošlo ne gradi;
budi sada vesel i život na vjetar ne bacaj.
از دی که گذشت هیچ ازو یاد مکن
فردا که نیامده ست فریاد مکن
برنامده و گذشته بنیاد مکن
حالی خوش باش و عمر بر باد مکن
O oko, ako slijepo nisi, grob pogledaj,
i ovaj svijet pun smutnje i meteža pogledaj;
kraljevi i glavari i starješine pod glinom su,
lica ko mjesec u ustima mrava pogledaj.
ای دیده اگر کور نئی گور ببین
وین عالم پر فتنه و پر شور ببین
شاهان و سران و سروران زیر گلند
روهای چو مه در دهن مور ببین
Ustani i ne jedi tugu svijeta prolaznog,
sjedi i jedan dah u radosti provedi;
da je u ćudi svijeta imalo vjernosti,
red na tebe nikad ne bi došao od drugih.
برخیز و مخور غم جهان گذران
بنشین و دمی به شادمانی گذران
در طبع جهان اگر وفایی بودی
نوبت بتو خود نیامدی از دگران
Budući da je plod čovjekov u ovom slaništu
osim gutanja jada ništa, do otkidanja duše,
sretna je srca onaj što iz ovoga svijeta brzo ode,
i spokojan onaj što u svijet ni došao nije.
چون حاصل آدمی در این شورستان
جز خوردن غصه نیست تا کندن جان
خرم دل آنکه زین جهان زود برفت
و آسوده کسی که خود نیامد به جهان
Pođoh, jer u ovom stanu biti nepravda je,
u ruci neće biti osim vjetra biti;
onaj treba smrti mojoj radostan biti
tko iz ruke smrti može slobodan biti.
رفتم که در این منزل بیداد بدن
در دست نخواهد به جز از باد بدن
آن را باید به مرگ من شاد بدن
کز دست اجل تواند آزاد بدن
Kalandara vidjeh kako sjedi na bijelom konju zemlje,
ni nevjeru ni islam ni svijet ni vjeru,
ni istinu ni zbilju ni zakon ni izvjesnost —
u dva svijeta tko ima hrabrosti za ovo?
رندی دیدم نشسته بر خنگ زمین
نه کفر و نه اسلام و نه دنیا و نه دین
نه حق نه حقیقت نه شریعت نه یقین
اندر دو جهان کرا بود زهره این
Zadovoljan jednom kosti ko lešinar biti
bolje je nego sluga stolu prostaka biti;
uz ječmeni kruh svoj, tako mi Boga, bolje je
nego okaljan i profinjen pred svakim gadom biti.
قانع به یک استخوان چو کرکس بودن
به ز آن که طفیل خوان ناکس بودن
با نان جوین خویش حقا که به است
کالوده و پالوده هر خس بودن
Narod jedan zamišljen je na putu vjere,
narod drugi u sumnju pao na putu izvjesnosti;
bojim se da ne dođe jednoga dana vika:
o neznalice, put ni onaj ni ovaj nije.
قومی متفکرند اندر ره دین
قومی به گمان فتاده در راه یقین
میترسم از آن که بانگ آید روزی
کای بیخبران راه نه آنست و نه این
Krava je na nebu, ime joj Parvin,
još jedna krava skrivena pod zemljom;
oko razuma svoga otvori u istinskom viđenju:
ispod i iznad — dvije krave i šaku magaraca vidiš.
گاویست در آسمان و نامش پروین
یک گاو دگر نهفته در زیر زمین
چشم خردت باز کن از روی یقین
زیر و زبر دو گاو مشتی خر بین
Da mi je ruka nad nebom kao u Boga,
uklonio bih ovo nebo iz sredine;
iznova bih drugo nebo tako načinio
da plemenit po volji srca lako dosegne.
گر بر فلکم دست بدی چون یزدان
برداشتمی من این فلک را ز میان
از نو فلکی دگر چنان ساختمی
کازاده بکام دل رسیدی آسان
Ne slušaj riječ od onih što su doba udesili,
traži vino pročišćeno od onih što čistoćom dođoše;
odoše jedan po jedan oni što gore stigoše,
nitko ne daje znak o onima što se vratiše.
مشنو سخن از زمانه ساز آمدگان
می خواه مروق به طراز آمدگان
رفتند یکان یکان فراز آمدگان
کس می ندهد نشان ز بازآمدگان
Vino piti i oko lijepih kružiti
bolje je nego licemjerjem isposništvo činiti;
ako će zaljubljeni i pijani biti pakleni,
onda lice raja nitko vidjeti neće.
می خوردن و گرد نیکوان گردیدن
به زانکه بزرق زاهدی ورزیدن
گر عاشق و مست دوزخی خواهد بود
پس روی بهشت کس نخواهد دیدن
Ne valja srce radosno tugom trošiti,
svoj lijepi čas o kamen muke trti;
nitko tajnu ne zna što će biti;
treba vino i dragu i po volji počivati.
نتوان دل شاد را به غم فرسودن
وقت خوش خود بسنگ محنت سودن
کس غیب چه داند که چه خواهد بودن
می باید و معشوق و به کام آسودن
Onaj dvorac što se s kolom rame uz rame mjerio,
na čijem su pragu vladari lice spuštali,
vidjesmo na njegovu ukrasu golubicu
gdje sjedi i kliče: ku-ku-ku-ku.
آن قصر که با چرخ همیزد پهلو
بر درگه آن شهان نهادندی رو
دیدیم که بر کنگره‌اش فاخته‌ای
بنشسته همی گفت که کوکوکوکو
Od našega dolaska i odlaska kakva korist?
I od osnove nade života nam kakav utok?
Toliko glava i nogu ljepotica svijeta
izgori i prahom postade — kakav dim?
از آمدن و رفتن ما سودی کو
وز تار امید عمر ما پودی کو
چندین سروپای نازنینان جهان
می‌سوزد و خاک می‌شود دودی کو
Kad iz tijela ode čista duša moja i tvoja,
dvije cigle postave na grob moj i tvoj;
a zatim za ciglu groba drugih
u kalup zbiju prah moj i tvoj.
از تن چو برفت جان پاک من و تو
خشتی دو نهند بر مغاک من و تو
و آنگاه برای خشت گور دگران
در کالبدی کشند خاک من و تو
Pij vino, jer kolo radi propasti moje i tvoje
nakanu ima na čistu dušu moju i tvoju;
na zelenilu sjedi i bistro vino pij,
jer ovo zelenilo mnogo niče iz praha moga i tvoga.
می‌خور که فلک بهر هلاک من و تو
قصدی دارد بجان پاک من و تو
در سبزه نشین و می روشن میخور
کاین سبزه بسی دمد ز خاک من و تو
Od svega što osim vina je, kratka veza bolja je,
vino i to iz ruke ljepotica šatorskih bolje je;
pijanstvo i kalandarstvo i zalutalost bolje je,
jedan gutljaj vina od mjeseca do ribe bolje je.
از هر چه بجز می است کوتاهی به
می هم ز کف بتان خرگاهی به
مستی و قلندری و گمراهی به
یک جرعه می ز ماه تا ماهی به
Pogledaj: od povjetarca skut ruže razderan je,
slavuj od ljepote ruže radostan je;
u sjeni ruže sjedi, jer mnoga ova ruža
u prah će se osuti a mi ćemo prah postati.
بنگر ز صبا دامن گل چاک شده
بلبل ز جمال گل طربناک شده
در سایه گل نشین که بسیار این گل
در خاک فرو ریزد و ما خاک شده
Dokle ću tugu jesti imam li ili nemam,
i život li u vedrini provodim ili ne?
Napuni pehar vina, jer mi poznato nije
hoću li ovaj dah što ga udahnem izdahnuti ili ne.
تا کی غم آن خورم که دارم یا نه
وین عمر به خوشدلی گذارم یا نه
پرکن قدح باده که معلومم نیست
کاین دم که فرو برم برآرم یا نه
Jedan gutljaj staroga vina od novoga kraljevstva bolji je,
i od svega što osim vina je — s puta svrni, bolje je;
u ruci je sto puta bolji od prijestolja Feridunova
cigla na grlu bačve od kraljevstva Kaj-Hosrovova.
یک جرعه می کهن ز ملکی نو به
وز هرچه نه می طریق بیرون شو به
در دست به از تخت فریدون صد بار
خشت سر خم ز ملک کیخسرو به
Onoliko od svijeta koliko pojedeš il’ obučeš,
oprošteno ti je ako se za tim trudiš;
ostalo sve badava — ne vrijedi, pazi,
da život skupocjeni za to ne prodaš.
آن مایه ز دنیا که خوری یا پوشی
معذوری اگر در طلبش میکوشی
باقی همه رایگان نیرزد هشدار
تا عمر گرانبها بدان نفروشی
Od dolaska proljeća i odlaska zime
listovi našega postojanja se previjaju;
pij vino! Ne jedi jad, jer reče mudrac:
jadi svijeta su ko otrov, a njihov protuotrov vino.
از آمدن بهار و از رفتن دی
اوراق وجود ما همی گردد طی
می خور! مخور اندوه که فرمود حکیم
غمهای جهان چو زهر و تریاقش می
Od lončara jednom vrč kupih,
onaj vrč govoraše o svakoj tajni:
kralj bijah i imah zlatni pehar,
sad postadoh vrč svakoga opojnika.
از کوزه‌گری کوزه خریدم باری
آن کوزه سخن گفت ز هر اسراری
شاهی بودم که جام زرینم بود
اکنون شده‌ام کوزه هر خماری
O ti što si plod četvorke i sedmice,
i od sedam i četiri stalno u vrelini,
pij vino, jer tisuću puta ti rekoh:
povratka ti nema — kad odeš, odeš.
ای آنکه نتیجهٔ چهار و هفتی
وز هفت و چهار دایم اندر تفتی
می خور که هزار بار بیشت گفتم
باز آمدنت نیست چو رفتی رفتی
O srce, ti do tajni zagonetke ne stižeš,
do tančina oštroumnih mudraca ne stižeš;
ovdje rubinskim vinom raj sebi načini,
jer ondje gdje je raj — stigneš li ili ne stigneš.
ایدل تو به اسرار معما نرسی
در نکته زیرکان دانا نرسی
اینجا به می لعل بهشتی می ساز
کانجا که بهشت است رسی یا نرسی
O prijatelju, istinu čuj od mene riječ jednu:
s rubinskim vinom budi i s dragom srebrna tijela;
onaj što svijet stvori bezbrižan je
za brkove kao što su tvoji i bradu ko moju.
ای دوست حقیقت شنواز من سخنی
با باده لعل باش و با سیم تنی
کانکس که جهان کرد فراغت دارد
از سبلت چون تویی و ریش چو منی
Kamo sreće da ima mjesta za počinak,
ili da ovom dugom putu ima kraja;
kamo sreće da poslije sto tisuća godina iz srca praha,
kao zelenilo, nade ima da nikne.
ای کاش که جای آرمیدن بودی
یا این ره دور را رسیدن بودی
کاش از پی صد هزار سال از دل خاک
چون سبزه امید بر دمیدن بودی
O kamen udarih sinoć kaši pehar,
opijen bijah kad ovu raskalašenost učinih;
na jeziku stanja pehar mi govoraše:
ja bijah ko ti, ti ćeš također ko ja biti.
بر سنگ زدم دوش سبوی کاشی
سرمست بدم که کردم این عیاشی
با من به زبان حال می‌گفت سبو
من چون تو بدم تو نیز چون من باشی
Da sam na grani nade plod našao,
i niti svoje kraj našao,
dokle iz tjeskobe tamnice postojanja?
Kamo sreće da k nebiću vrata nađoh.
بر شاخ امید اگر بری یافتمی
هم رشته خویش را سری یافتمی
تا چند ز تنگنای زندان وجود
ای کاش سوی عدم دری یافتمی
Uzmi pehar i vrč, o ti što srce tražiš,
bezbrižan sjedi uz njivu i obalu potoka;
mnogu dragu osobu je kolo zloćudno
sto puta peharom i sto puta vrčem učinilo.
بر گیر پیاله و سبو ای دلجوی
فارغ بنشین بکشتزار و لب جوی
بس شخص عزیز را که چرخ بدخوی
صد بار پیاله کرد و صد بار سبوی
Starca vidjeh u kući opojnika,
rekoh: zar o onima što odoše vijesti nemaš?
Reče: pij vino, jer kao i mi mnogi
odoše, i vijest se nijednom ne vrati.
پیری دیدم به خانهٔ خماری
گفتم نکنی ز رفتگان اخباری
گفتا می خور که همچو ما بسیاری
رفتند و خبر باز نیامد باری
Dokle priča o petici i četvorki, o peharniče?
Poteškoća svejedno jedna il’ sto tisuća, o peharniče;
prah smo svi — harfu udesi, o peharniče,
vjetar smo svi — vino donesi, o peharniče.
تا چند حدیث پنج و چار ای ساقی
مشکل چه یکی چه صد هزار ای ساقی
خاکیم همه چنگ بساز ای ساقی
بادیم همه باده بیار ای ساقی
Koliko god pogledam na svaku stranu,
u vrtu teče iz Kausera potok;
ravnica je kao raj — o Kauseru manje zbori,
sjedi u raju s nekom rajskoga lica.
چندان که نگاه می‌کنم هر سویی
در باغ روان است ز کوثر جویی
صحرا چو بهشت است ز کوثر کم گوی
بنشین به بهشت با بهشتی رویی
Budi vesel, jer tvoju su čežnju jučer skuhali,
oslobodili se tvoje želje jučer;
što da pričam — na tvoje traženje jučer
odluku o tvom sutrašnjem poslu jučer donesoše.
خوش باش که پخته‌اند سودای تو دی
فارغ شده‌اند از تمنای تو دی
قصه چه کنم که به تقاضای تو دی
دادند قرار کار فردای تو دی
U radionicu lončara nakanih one večeri,
na postolju kola vidjeh majstora gdje stoji;
smjelo je pravio vrču dršku i grlo
od glave vladarske i od ruke prosjakove.
در کارگه کوزه‌گری کردم رای
در پایه چرخ دیدم استاد بپای
میکرد دلیر کوزه را دسته و سر
از کله پادشاه و از دست گدای
U uho srca mi reče kolo potajno:
odluku koju sudbina donese od mene znaš;
da u svom kruženju imah vlasti,
sebe bih spasio od vrtoglavice.
در گوش دلم گفت فلک پنهانی
حکمی که قضا بود ز من میدانی
در گردش خویش اگر مرا دست بدی
خود را برهاندمی ز سرگردانی
Iz onoga vrča vina u kojem nema štete,
napuni pehar, popij, meni daj drugi;
prije nego, o ljepotice, na putu nekom
prah moj i tvoj u vrč pretvori lončar.
زان کوزهٔ می که نیست در وی ضرری
پر کن قدحی بخور بمن ده دگری
زان پیشتر ای صنم که در رهگذری
خاک من و تو کوزه‌کند کوزه‌گری
Da je dolazak moj do mene, ne bih došao,
i da je odlazak do mene, kad bih otišao?
Bolje ne bi bilo nego u ovom srušenom samostanu
ni doći ni otići ni postojati.
گر آمدنم بخود بدی نامدمی
ور نیز شدن بمن بدی کی شدمی
به زان نبدی که اندر این دیر خراب
نه آمدمی نه شدمی نه بدمی
Ako dopadne iz srčike pšenice kruha,
i vina dva mana i od ovce but,
uz lalina lica dragu i kut vrta,
uživanje je to — nije ni svakom sultanu na dohvat.
گر دست دهد ز مغز گندم نانی
وز می دو منی ز گوسفندی رانی
با لاله رخی و گوشه بستانی
عیشی بود آن نه حد هر سلطانی
Da je posao neba po pravdi odmjeren,
sve prilike neba bile bi ugodne;
i da je pravde u poslovima na nebu,
kad bi srce ljudi vrijednih bilo povrijeđeno?
گر کار فلک به عدل سنجیده بدی
احوال فلک جمله پسندیده بدی
ور عدل بدی بکارها در گردون
کی خاطر اهل فضل رنجیده بدی
Ej, lončaru, stani na noge ako si pri svijesti,
dokle ćeš nad glinom čovjeka mučiti?
Prst Feridunov i dlan Kaj-Hosrovov
na kolo si stavio — što to umišljaš?
هان کوزه‌گرا بپای اگر هشیاری
تا چند کنی بر گل مردم خواری
انگشت فریدون و کف کیخسرو
بر چرخ نهاده‌ای چه می‌پنداری
U doba zornoga pića, o kumiru sretne stope,
udesi pjesmu i vino iznesi,
jer u prah obori sto tisuća Džamova i Kajeva
ovo dolaženje proljeća i odlaženje zime.
هنگام صبوح ای صنم فرخ پی
برساز ترانه‌ای و پیش‌آور می
کافکند بخاک صد هزاران جم و کی
این آمدن تیرمه و رفتن دی

Citiraj ovaj odlomak

Rubaije

Odaberi format i klikni Kopiraj. Trajna poveznica vodi svakog čitatelja točno na ovaj odjeljak.

Podržite ovaj projekt

Ovdje besplatno za čitanje. Kupnjom e-knjige podržavate rad.

E-knjiga uskoro

E-izdanje na ovom jeziku je u pripremi.(Hrvatski)